Danas živimo u otuđenom svetu. Pandemija koja nas je zadesila ukinula je druženja, izlaske i neposredne kontakte. Pre pandemije to su činili ratovi, nemaštine, pa i visoka tehnologija-kompjuteri i pametni telefoni.
Sa nostalgijom se priseća o prošlih vremena kad je sve izgledalo drugačije. U Ribaru je čovek nekad mogao da bira mesto i vrstu provoda. Stariji meštani kažu da je pre pdesetak godina radio restoran na Brionima pored Morave. Osamdesetih godina prošlog veka utorkom, četvrtkom i nedeljom radio bioskop. Jeste da je na pola filma domar Brana pravio pauzu da premota traku, ali to je bila baš dobra ponuda.
![](https://media.seloonline.rs/2019/10/baaneerrr.jpg)
Subotom je radila diskoteka. Radio je kafe „Skaj“ , kafe „Rio“ , kafana „Tiha noć“ kod Svilke, kafana „2 devete“ , bife na igralištu, kafić kod Dragana Paje, kafić kod Radice, kod Slavka Aksentijevića, Igraonica kod Neše i Lele, kafana kod Vanje, kafe „Pub“ , poslastičarnica kod Cice, poslastičarnica kod Sneže i Živka, stoni tenis kod Goće i Saše, stoni tenis kod Vlade Huga, „Barbados“ , picerija „Arkadija“, kafić „Havaji“, video klub kod Gere….
Posle mnogo godina učmalosti javlja se ponovo želja da se neki objekti obnove, a neki novi izgrade. Pored dobrovoljaca, kojih je u Ribaru uvek bilo, i lokalna samouprava ima sluha za potrebe seoskih sredina, tako da se poslednjih godina približavamo nečemu što smo davno izgubili.