Lazarevac- Nikola Milovanović i Sonja Petranješković iz Lazarevca se dugi niz uspešno bave gajenjem raznih vrsta živine, među kojima je i srpska autohtona rasa Somborska Kaporka, u razgovoru za naš portal izneli su svoja iskustva u dosadašnjem odgoju živine, kao i specifičnosti rasa koje čuvaju i svoj plan za budućnost..
Nikola, koliko dugo se baviš živinarstvom, i koje rase živine uzgajaš?
„Sonja i ja, se živinarstvom bavimo vec dugi niz godina. Kao i svi na početku smo promenili dosta razlicitih rasa živine kako bi smo pronašli one koje će nam se najviše dopasti. Trenutni spisak rasa koje odgajamo su: Australorp u crnoj I plavoj boji, Somborske Kaporke u beloj, grao I još nekim bojama koje su još uvek u radu i nisu spremne za predstavljanje široj javnosti. Bregovska džinka je jedna od omiljenih mini rasa I njih već godinama donosimo iz Bugarske kao I raritet u Srbiji, Strumsku standard koku koja je jedna od najlepših rasa živine. Njena popularnost je sve veća, ali nažalost kod nas je u cistoj rasi gotovo nemoguće naći, kod nas se nažalost neki mešanci nude kao ta rasa, a veze sa njom nemaju. Još jedna od rasa koju odgajamo a nažalost nema je više u Srbiji je patuljasti varijetet Rodajland rase. Kao i većinu rasa koje sam doneo iz Evrope od skoro smo doneli još jednu rasu i uskoro će biti predstavljena široj javnosti ali o tome kasnije. Verovatno će se spisak menjati vremenom jer kao i do sada ako budemo počeli da gubimo na kvalitetu prekidaćemo sa odgojem te rase.“
Filip Marković: S obzirom da je Somborska Kaporka, autohtona rasa Srbije, možeš li nam otkriti malo više detalja o samoj rasi i koliko je popularna na teritorije same Srbije, obzirom da mnogi ljudi svaku koku sa kapom nazivaju Somborkom?
„Somborska Kaporka je jako dobra I zahvalna rasa živine koja ne traži puno, a ako se malo potrudite oko nje ona će sigurno vratiti višestruko. Izuzetno mirna rasa koja obožava ispust i svo slobodno vreme koristi za šetnju i pronalazenje hrane, nikako ne voli da bude u zatvorenom prostoru kako leti tako ni zimi. Ne smeta joj minus i pre ce po minusu šetati napolju nego sedeti unutar objekta. Kao I sve druge autohtone rase. Izuzetno je adaptirana na ove prostore na kojima je i nastala tako da joj nije potrebno trovanje bolesčinama preko vakcina, pa je možete gajiti skroz prirodno I kasnije uživati u plodovima svog uzgoja kroz jaja i meso koje je izuzetno dobrog kvaliteta I ukusa. Svakako je potrebno povesti dosta računa od koga se uzimaju jedinke. Jer dosta ljudi tu pogreši mnogo, bez provere zaleti se i kupi na prvom mestu gde vidi. Morate malo istražiti i proveriti ko je taj clčovek od koga uzimate živinu, da li je odgajivač ili proizvođač. Da li se bavi ozbiljnim odgajanjem ili se bavi masovnom proizvodnjom sto veće količine pilića sumljivog kvaliteta radi zarade. Ako se malo udubite u proveru vrlo lako će te otkriti o kome se radi. Većina tih štancerskih profila je nakicena nazivima odgaivačnica(iako u živinarstvu ne postoji vid registracije kao kod odgajanja pasa, to je samo lep marketinški trik za neupućene) živina, rasna živina…. Nemaju imena I prezimena kao mi nego naziv mesta gde se vrši priozvodnja kako bi sto vise ostali anonimni. Ako zelite čistu rasu i ono sto ste procitali na internetu o ovoj rasi da i vase dvoriste krasi onda morate pronaci ozbiljnog odgajivača. Moja preporuka jeste da pronadjete nekog od članova kluba Somborske Kaporke Srbije i obratite mu se kako bi vam pomogao pri nabavci jer to je najbolji način da dođete do jedinki u čistoj rasi. Kod nas nažalost vlada trend da se sve sa kapom po automatizmu proglašava za Somborsku Kaporku što je skroz pogrešno. Kapa je jedna od odlika ove rase, ali da bi ste I sve druge odlike rase imali onda morate da uzmete čistu rasu ne nešto sto samo podseca na rasu. Popularnost ove rase nažalost nije na nekom zavidnom nivou jer se jako malo vrši promicija rase I malo se radi na tome da se ljudima koji nisu upućeni dovoljno ukaže na razliku izmedju Somborske Kaporke I domaće kokoške sa kapom. Većina naleti na domaće sa kapom koje im štanceri na pijaci uvale kao Somborske Kaporke i kada to odgaje razočaraju se misleći da je rasa loša, a oni je nažalost nikada ni Imali nisu a toga nisu bili svesni jer nisu se edukovali dovoljno da znaju razliku, niti je imao neko ko bi im ukazao. Dobra stvar je sto popularnost ove rase polako raste I sve vise ljudi želi da je ima, to je dobro i za rasu i te ljude koji se odlučuju da je nabave jer će uživati sa njom i sigurno biti zadovoljni ali ponovo naglašavam da obrate paznju od koga će uzeti kako bi dobili ono što su zaista i želeli.“
Filip Marković: Kako smo saznali, gledaš baš kvalitet u jatu da čuvaš, koliko je teško doći do kvalitetnog osvežavanja krvi u jatu?
„Na početku nismo imali tendencije ka ozbiljnom odgajanju, prvobitna ideja je bila da uzmemo sebi kokoške za dvorište kako bi imali mesa I jaja od njih. Sve to nam se dopalo I onda smo rešili da popravimo malo kvalitet te svoje zžvine I kroz rigoroznu selekciju jedinki i planska parenja, on se u narednim generacijama popravljao. Trenutni kvalitet naše živine je plod višegodisnjeg rada gde su u priplodu korišćene samo najbolje jedinke. Jako teško je doći do dobre genetike za osveženje krvi kod svake rase. Kod ostalih rasa koje odgajamo mnogo je lakše jer kao i njih što smo donosili iz inostranstva tako i genetiku za osveženje krvi donosimo ali kod Kaporke je to dosta komplikovano jer nažalost genetski resursi su jako mali pa se mi koji odgajamo ovu rasu moramo snalaziti i prinuđeni smo da koristimo druge rase za osvezenje krvi. To je dosta komplikovan I mukotrpan proces gde se jedinka dobijena ukrstanjem sa nekom drugom rasom nekoliko generacija pari sa Somborskom Kaporkom kako bi se u nekoj petoj generaciji dobila čista rasa za osveženje krvi. Jedna od stvari koja ovu rasu cini jos težom za odgajanje.
Filip Marković: I za kraj nam otkrijte neke vaše planove za budućnost
„Plan za budućnost je isti kao i do sada. Bićemo dosledni na tri glavne stvari u odgajanju a to su red, rad I disciplina. Trudićemo se kao i do sada da kroz rad popravljamo kvalitet, da selekcija bude rigorozna kao I do sada gde će od pedesetak jedinki ostajati najboljih 5. Sve u cilju da se popravlja kvalitet. Pokušaćemo da ostanemo dosledni kako bi dostigli ciljeve. Zahvaljujem se vama gospodine Markoviću na tome sto ste nas odabrali kao sagovornike. Veliki pozdrav za sve ljubitelje I odgajivače rasne živine..
Mi se zahvaljujemo Nikoli za izdvojeno vreme, i želimo im puno uspeha u nastavku rada u ovom plemenitom hobiju.
- Održan tradicionalni grupni lov na predatore lovačkog udruženja Morava Ćuprija
- Održan prvi roditeljski sastanak u vrtiću “Pčelica” u Krušaru
- Sedamnaestogodišnji Milan Marinković iz Kusatka uzgaja specifičnu rasu živine i pasa
- Đorđe Gradoćević uzgaja srpsku autohtonu rasu -SANDŽAČKOG ROGAŠA
- Odstreljene 2 lisice u Hajci na lisicu i šakala u Djurincu kod Svilajnca